| English :: Hrvatski |
2. Evanđelje po Marku (Mk) - Glava 4Mk 4:1 I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
Mk 4:2 Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
Mk 4:3 "Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati.
Mk 4:4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.
Mk 4:5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.
Mk 4:6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se.
Mk 4:7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.
Mk 4:8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko."
Mk 4:9 I doda: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!"
Mk 4:10 Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.
Mk 4:11 I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
Mk 4:12 da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."
Mk 4:13 I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće?
Mk 4:14 Sijač sije Riječ.
Mk 4:15 Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.
Mk 4:16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime,
Mk 4:17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne.
Mk 4:18 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ,
Mk 4:19 ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda.
Mk 4:20 A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.
Mk 4:21 I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak?
Mk 4:22 Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo!
Mk 4:23 Ima li tko uši da čuje, neka čuje."
Mk 4:24 I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.
Mk 4:25 Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima."
Mk 4:26 I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.
Mk 4:27 Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;
Mk 4:28 zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.
Mk 4:29 A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve."
Mk 4:30 I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?
Mk 4:31 Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,
Mk 4:32 jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske."
Mk 4:33 Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati.
Mk 4:34 Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
Mk 4:35 Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!"
Mk 4:36 Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.
Mk 4:37 Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili.
Mk 4:38 A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?"
Mk 4:39 On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha.
|