| English :: Hrvatski |
3. Evanđelje po Luki (Lk) - Glava 4Lk 4:1 Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom,
Lk 4:2 gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje.
Lk 4:3 A đavao mu reče: "Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom."
Lk 4:4 Isus mu odgovori: "Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu."
Lk 4:5 I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje
Lk 4:6 i reče mu: "Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je.
Lk 4:7 Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje."
Lk 4:8 Isus mu odgovori: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!"
Lk 4:9 Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje!
Lk 4:10 Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.
Lk 4:11 I: Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen."
Lk 4:12 Odgovori mu Isus: "Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!"
Lk 4:13 Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.
Lk 4:14 A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici.
Lk 4:15 I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.
Lk 4:16 I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati.
Lk 4:17 Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:
Lk 4:18 Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene,
Lk 4:19 proglasiti godinu milosti Gospodnje.
Lk 4:20 Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.
Lk 4:21 On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima."
Lk 4:22 I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?"
Lk 4:23 A on im reče: "Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju."
Lk 4:24 I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju.
Lk 4:25 Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji.
Lk 4:26 I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj.
Lk 4:27 I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac."
Lk 4:28 Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom,
Lk 4:29 ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave.
Lk 4:30 No on prođe između njih i ode.
Lk 4:31 I siđe u Kafarnaum, grad galilejski. I poučavaše ih subotom
Lk 4:32 te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijaše riječ njegova.
Lk 4:33 A zatekao se u sinagogi čovjek s duhom nečistoga đavla. On povika u sav glas:
Lk 4:34 "Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji."
Lk 4:35 Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziđi iz njega!" Nato đavao čovjeka obori u sredinu te iziđe iz njega ne naudiv mu ništa.
Lk 4:36 I nasta opće zaprepaštenje te se među sobom razgovarahu: "Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!"
Lk 4:37 I glas se o njemu širio po svim okolnim mjestima.
Lk 4:38 Ustavši iz sinagoge, uđe u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju.
Lk 4:39 On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im.
Lk 4:40 O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih.
Lk 4:41 A iz mnogih su izlazili i zlodusi vičući: "Ti si Sin Božji!" On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist.
Lk 4:42 Kad osvanu dan, iziđe i pođe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih.
|