| English :: Hrvatski |
4. Evanđelje po Ivanu (Iv) - Glava 11Iv 11:1 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.
Iv 11:2 Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.
Iv 11:3 Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je."
Iv 11:4 Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji."
Iv 11:5 A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.
Iv 11:6 Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.
Iv 11:7 Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!"
Iv 11:8 Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?"
Iv 11:9 Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
Iv 11:10 Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu."
Iv 11:11 To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga."
Iv 11:12 Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će."
Iv 11:13 No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.
Iv 11:14 Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro.
Iv 11:15 Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!"
Iv 11:16 Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!"
Iv 11:17 Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu.
Iv 11:18 Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.
Iv 11:19 A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.
Iv 11:20 Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući.
Iv 11:21 Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.
Iv 11:22 Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti."
Iv 11:23 Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!"
Iv 11:24 A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan."
Iv 11:25 Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
Iv 11:26 I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?"
Iv 11:27 Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!"
Iv 11:28 Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te."
Iv 11:29 A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu.
Iv 11:30 Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.
Iv 11:31 Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.
Iv 11:32 A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro."
Iv 11:33 Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen
Iv 11:34 upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!"
Iv 11:35 I zaplaka Isus.
Iv 11:36 Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!"
Iv 11:37 A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?"
Iv 11:38 Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.
Iv 11:39 Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan."
Iv 11:40 Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?"
Iv 11:41 Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao.
Iv 11:42 Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao."
Iv 11:43 Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!"
Iv 11:44 I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!"
Iv 11:45 Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Iv 11:46 A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini.
Iv 11:47 Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.
Iv 11:48 Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!"
Iv 11:49 A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: "Vi ništa ne znate.
Iv 11:50 I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!"
Iv 11:51 To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;
Iv 11:52 ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.
Iv 11:53 Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
Iv 11:54 Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
Iv 11:55 Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste.
Iv 11:56 Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: "Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?"
|