| English :: Hrvatski |
6. Poslanica Rimljanima (Rim) - Glava 11Rim 11:1 Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova.
Rim 11:2 Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela:
Rim 11:3 Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade.
Rim 11:4 Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom.
Rim 11:5 Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru.
Rim 11:6 Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost!
Rim 11:7 Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše,
Rim 11:8 kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju sve do dana današnjega.
Rim 11:9 I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mrežom, i stupicom, i plaćom.
Rim 11:10 Nek im potamne oči da ne vide i leđa im zauvijek pogni!
Rim 11:11 Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor.
Rim 11:12 Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će više to biti njihov puni broj?
Rim 11:13 Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam
Rim 11:14 ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih.
Rim 11:15 Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih?
Rim 11:16 Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane.
Rim 11:17 Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedničar korijena, sočnosti masline,
Rim 11:18 ne uznosi se nad grane. Ako li se hoćeš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe.
Rim 11:19 Reći ćeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim.
Rim 11:20 Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj!
Rim 11:21 Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neće poštedjeti.
Rim 11:22 Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen.
Rim 11:23 A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni; ta moćan je Bog da ih opet pricijepi.
Rim 11:24 Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsječen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu!
Rim 11:25 Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe.
Rim 11:26 I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj, odvratit će bezbožnost od Jakova.
Rim 11:27 I to će biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove.
Rim 11:28 U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca.
Rim 11:29 Ta neopozivi su dari i poziv Božji!
Rim 11:30 Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe
Rim 11:31 tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe.
Rim 11:32 Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.
Rim 11:33 O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!
|