| English :: Hrvatski |
6. Poslanica Rimljanima (Rim) - Glava 4Rim 4:1 Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu?
Rim 4:2 Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti - ali ne pred Bogom.
Rim 4:3 Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost.
Rim 4:4 Onomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug.
Rim 4:5 Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost,
Rim 4:6 kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela:
Rim 4:7 Blaženi oni kojima je zločin otpušten, kojima je grijeh pokriven!
Rim 4:8 Blago čovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju.
Rim 4:9 Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uračuna u pravednost.
Rim 4:10 A kako mu se uračuna? Već obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu!
Rim 4:11 I znak obrezanja primi kao pečat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im se uračuna pravednost -
Rim 4:12 i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama.
Rim 4:13 Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere.
Rim 4:14 Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obećanje.
Rim 4:15 Ta Zakon rađa gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja.
Rim 4:16 Zato - zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas -
Rim 4:17 kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.
Rim 4:18 U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo.
Rim 4:19 Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina.
Rim 4:20 Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu,
Rim 4:21 posve uvjeren da on može učiniti što je obećao.
Rim 4:22 Zato mu se i uračuna u pravednost.
Rim 4:23 Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se,
|