| English :: Hrvatski |
6. Poslanica Rimljanima (Rim) - Glava 9Rim 9:1 Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom:
Rim 9:2 silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.
Rim 9:3 Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu.
Rim 9:4 Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja;
Rim 9:5 njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.
Rim 9:6 Ali ne kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela;
Rim 9:7 i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo;
Rim 9:8 to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obećanja računaju se u potomstvo.
Rim 9:9 Evo doista riječi obećanja: U ovo ću doba doći i Sara će imati sina.
Rim 9:10 Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela.
Rim 9:11 Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju:
Rim 9:12 ne po djelima, nego po onome tko poziva - rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu,
Rim 9:13 kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.
Rim 9:14 Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto!
Rim 9:15 Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim.
Rim 9:16 Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.
Rim 9:17 Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.
Rim 9:18 Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće.
Rim 9:19 Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro?
Rim 9:20 Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim načinio?"
Rim 9:21 Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu.
Rim 9:22 A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast,
Rim 9:23 da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu,
Rim 9:24 na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?
Rim 9:25 Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat ću narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom.
Rim 9:26 Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste moj narod prozvat će se sinovi Boga živoga.
Rim 9:27 Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova će Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak će se spasiti;
Rim 9:28 jer riječ će ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji.
Rim 9:29 Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik.
Rim 9:30 Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri.
Rim 9:31 Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro.
Rim 9:32 Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja,
|