| English :: Hrvatski |
7. Prva poslanica korinćanima (1 Kor) - Glava 131 Kor 13:1 Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.
1 Kor 13:2 Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
1 Kor 13:3 I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.
1 Kor 13:4 Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;
1 Kor 13:5 nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;
1 Kor 13:6 ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
1 Kor 13:7 sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
1 Kor 13:8 Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će.
1 Kor 13:9 Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.
1 Kor 13:10 A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.
1 Kor 13:11 Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.
1 Kor 13:12 Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!
|