| English :: Hrvatski |
1. Knjiga Postanka (Post) - Glava 8Post 8:1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.
Post 8:2 Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.
Post 8:3 Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale,
Post 8:4 A sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata.
Post 8:5 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci.
Post 8:6 Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji;
Post 8:7 ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile.
Post 8:8 Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.
Post 8:9 Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju.
Post 8:10 Počeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.
Post 8:11 Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.
Post 8:12 Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.
Post 8:13 Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela.
Post 8:14 A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha. Noa izlazi iz lađe
Post 8:15 Tada Bog reče Noi:
Post 8:16 "Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.
Post 8:17 Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!"
Post 8:18 I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih.
Post 8:19 Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom miču - iziđu iz korablje, vrsta za vrstom.
Post 8:20 I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
Post 8:21 Sve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: "Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, tÓa čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.
Post 8:22 Dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće."
Post 8:23 Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici.
Post 8:24 I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao.
Post 8:25 Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Gospodine, spasi, pogibosmo!"
Post 8:26 Kaže im: "Što ste plašljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha.
Post 8:27 A ljudi su u čudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?"
Post 8:28 I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem.
Post 8:29 I gle, povikaše: "Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?"
Post 8:30 A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja.
Post 8:31 Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja."
Post 8:32 On im reče: "Idite!" Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama.
Post 8:33 A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima.
Post 8:34 I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.
glava »
| 1
| 2
| 3
| 4
| 5
| 6
| 7
| 8
| 9
| 10
| 11
| 12
| 13
| 14
| 15
| 16
| 17
| 18
| 19
| 20
| 21
| 22
| 23
| 24
| 25
| 26
| 27
| 28
| 29
| 30
| 31
| 32
| 33
| 34
| 35
| 36
| 37
| 38
| 39
| 40
| 41
| 42
| 43
| 44
| 45
| 46
| 47
| 48
| 49
| 50
|