| English :: Hrvatski |
17. Tobija (Tob) - Glava 11Tob 11:1 Nastaviše put dok se ne približiše Ninivi.
Tob 11:2 Onda Rafael kaza Tobiji: "Ne znaš li, brate, u kakvu si stanju ostavio oca svoga?
Tob 11:3 Potrčimo nas dvojica prije tvoje žene i priredimo kuću:
Tob 11:4 uzmi u ruku riblju žuč." Krenuše, a pas za njima.
Tob 11:5 Dotle je Ana sjedila i gledala na put ne bi li ugledala svoje dijete.
Tob 11:6 Izdaleka ga opazi pa reče Tobitu: "Evo, vraća se sin tvoj i čovjek koji ga pratio."
Tob 11:7 A Rafael reče Tobiji: "Znam da će otac tvoj otvoriti oči.
Tob 11:8 Ribljom žuči namaži njegove oči, a on će ih, oćutjevši svrbež, protrljati i tako skinuti s njih bijele mrlje i tebe vidjeti."
Tob 11:9 Dotle se Ana, potrčavši naprijed, baci u zagrljaj sinu svome i reče mu: "Opet te vidim, sine moj! Od ovoga časa mogu mirno umrijeti!" Nato oboje zaplakaše.
Tob 11:10 Tobit iziđe na vrata i spotače se, ali sin potrča k njemu
Tob 11:11 i pridrža ga, razmaza žuč ocu preko očiju i kaza: "Hrabro, oče moj!"
Tob 11:12 Kad ga oči zasvrbješe, protrlja ih, a iz očinjih mu se kutića oljuštiše bijele mrlje.
Tob 11:13 Ugledavši sina, zagrli ga, zaplaka i probesjedi:
Tob 11:14 "Blagoslovljen da si, Bože, blagoslovljeno tvoje ime uvijeke i blagoslovljeni svi tvoji sveti anđeli! Jer si me udario pa se smilovao na me: evo gledam svoga sina Tobiju!"
Tob 11:15 Njegov sin, sav sretan, uđe u kuću te izvijesti oca o velikim događajima što su mu se zbili u Mediji.
Tob 11:16 Tobit, prepun radosti i blagoslivljajući Boga, pođe u susret snahi, prema vratima Ninive. Oni koji su ga vidjeli kako hoda bijahu zadivljeni što je progledao, a Tobit priznavaše pred njima da mu se Bog smilovao.
Tob 11:17 Kada Tobit dođe do Sare, snahe svoje, pozdravi je govoreći joj: "Dobro došla, kćeri moja! Blagoslovljen Bog koji te doveo k nama! I neka su ti blagoslovljeni i otac i majka!"
|