| English :: Hrvatski |
23. Job (Job) - Glava 27Job 27:1 Job nastavi svoju besjedu i reče:
Job 27:2 "Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča:
Job 27:3 sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,
Job 27:4 usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik.
Job 27:5 Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim.
Job 27:6 Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neće.
Job 27:7 Neka mi dušmana kob opakog snađe, a mog protivnika udes bezbožnikov!
Job 27:8 Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?
Job 27:9 Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?
Job 27:10 Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati?
Job 27:11 Ali Božju ruku ja ću vam pokazat' i neću vam sakrit namjere Svesilnog.
Job 27:12 Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?"
Job 27:13 "Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg.
Job 27:14 Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat' dosta kruha.
Job 27:15 Smrt će sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće.
Job 27:16 Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata,
Job 27:17 nek' ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro.
Job 27:18 Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar:
Job 27:19 bogat je legao, al' po posljednji put; kad oči otvori, ničeg više nema.
Job 27:20 Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese.
Job 27:21 Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta.
Job 27:22 Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke.
|