| English :: Hrvatski |
23. Job (Job) - Glava 30Job 30:1 "A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega.
Job 30:2 Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom.
Job 30:3 Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina.
Job 30:4 Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino.
Job 30:5 Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k'o za lopovima.
Job 30:6 Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama.
Job 30:7 Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti.
Job 30:8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani.
Job 30:9 Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča!
Job 30:10 Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut' mi u lice.
Job 30:11 I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu.
Job 30:12 S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju.
Job 30:13 Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,
Job 30:14 prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje.
Job 30:15 Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje.
Job 30:16 Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili.
Job 30:17 Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu.
Job 30:18 Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće.
Job 30:19 U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo.
Job 30:20 K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš.
Job 30:21 Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš.
Job 30:22 U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš.
Job 30:23 Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih.
Job 30:24 Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju?
Job 30:25 Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?
Job 30:26 Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.
Job 30:27 Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.
Job 30:28 Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo.
Job 30:29 Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.
Job 30:30 Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.
|