English :: Hrvatski |
23. Job (Job) - Glava 39Job 39:1 Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute?
Job 39:2 Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade?
Job 39:3 Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu,
Job 39:4 a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se.
Job 39:5 Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave?
Job 39:6 U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje.
Job 39:7 Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika.
Job 39:8 Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom.
Job 39:9 Možeš li slugom učinit' bivola, zadržat' ga noć jednu za jaslama?
Job 39:10 Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuče po docima tvojim?
Job 39:11 Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao?
Job 39:12 Misliš li tebi da će se vratiti i na gumno ti dotjerati žito?
Job 39:13 Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja.
Job 39:14 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije,
Job 39:15 ne mareć' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti.
Job 39:16 S nojićima k'o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari.
Job 39:17 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora.
Job 39:18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku.
Job 39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio?
Job 39:20 Zar ti činiš da skače k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem?
Job 39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje.
Job 39:22 Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće.
Job 39:23 Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.
Job 39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat':
Job 39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa.
Job 39:26 Zar po promislu tvojem lijeće soko i prema jugu krila svoja širi?
Job 39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije?
Job 39:28 Na litici on stanuje i noći, na grebenima vrleti visokih.
Job 39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oči njegove vide nadaleko.
|