| English :: Hrvatski |
23. Job (Job) - Glava 9Job 9:1 Job progovori i reče:
Job 9:2 "Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
Job 9:3 Ako bi se tkogod htio preti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
Job 9:4 Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
Job 9:5 On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.
Job 9:6 Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
Job 9:7 Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.
Job 9:8 Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.
Job 9:9 Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zviježđa na južnome nebu.
Job 9:10 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
Job 9:11 Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
Job 9:12 Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'
Job 9:13 Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.
Job 9:14 Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
Job 9:15 I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
Job 9:16 A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
Job 9:17 Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
Job 9:18 Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!
Job 9:19 Ako je na snagu - ta on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?
Job 9:20 Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
Job 9:21 A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
Job 9:22 Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.
Job 9:23 I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
Job 9:24 U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
Job 9:25 Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'
Job 9:26 K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.
Job 9:27 Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,
Job 9:28 od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
Job 9:29 Ako li sam grešan, ta čemu onda da zalud mučim sebe.
Job 9:30 Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
Job 9:31 u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
Job 9:32 Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.
Job 9:33 Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
Job 9:34 da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
|