| English :: Hrvatski |
24. Mudre izreke (Izr) - Glava 14Izr 14:1 Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje.
Izr 14:2 Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.
Izr 14:3 U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.
Izr 14:4 Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove.
Izr 14:5 Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž.
Izr 14:6 Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.
Izr 14:7 Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje.
Izr 14:8 Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.
Izr 14:9 Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima.
Izr 14:10 Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.
Izr 14:11 Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti.
Izr 14:12 Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.
Izr 14:13 I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.
Izr 14:14 Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.
Izr 14:15 Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.
Izr 14:16 Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.
Izr 14:17 Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.
Izr 14:18 Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje.
Izr 14:19 Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.
Izr 14:20 I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja.
Izr 14:21 Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.
Izr 14:22 Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?
Izr 14:23 U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo.
Izr 14:24 Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.
Izr 14:25 Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.
Izr 14:26 U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište.
Izr 14:27 Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.
Izr 14:28 Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.
Izr 14:29 Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.
Izr 14:30 Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima.
Izr 14:31 Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.
Izr 14:32 Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.
Izr 14:33 U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže.
|