| English :: Hrvatski |
34. Daniel (Dn) - Glava 13Dn 13:1 U Babilonu življaše neki čovjek po imenu Jojakim.
Dn 13:2 On se oženi Suzanom, kćerju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom.
Dn 13:3 Njezini roditelji bijahu pravednici i odgojiše svoju kćer po Zakonu Mojsijevu.
Dn 13:4 Jojakim bijaše vrlo bogat: uz kuću imaše vrt. Judejci se skupljahu kod njega jer bijaše poštovaniji od svih.
Dn 13:5 One godine izabraše za suce dva starca iz naroda. O takvima reče Gospod: "Bezakonje izađe iz Babilona po starješinama, sucima koji su se smatrali upravljačima naroda."
Dn 13:6 Ovi posjećivahu kuću Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obraćahu se njima.
Dn 13:7 Kad bi se narod, oko podneva, razišao, Suzana bi dolazila šetati u vrt svog muža.
Dn 13:8 Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i šeta, pa je poželješe.
Dn 13:9 Izgubiše od toga razum, odvratiše svoje oči od Neba i zaboraviše njegove pravedne sudove.
Dn 13:10 Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku,
Dn 13:11 jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom,
Dn 13:12 ali su živo nastojali da je svaki dan vide.
Dn 13:13 Jednom se rastadoše rekavši: "Hajdemo kući, doba je ručku." I svaki ode na svoju stranu,
Dn 13:14 ali se vratiše i nađoše na istom mjestu. Ispitujući se za povod, priznaše pohotu za njom, i tada ugovoriše priliku kad bi mogli zateći Suzanu samu.
Dn 13:15 I dok su tako vrebali zgodan dan, uđe ona jednom, kao i minulih dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bijaše vruće.
Dn 13:16 Ondje ne bijaše nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu.
Dn 13:17 Ona reče djevojkama: "Donesite mi ulja i pomasti pa zaključajte vrtna vrata da se okupam!"
Dn 13:18 One učine kako im zapovjedi: zaključaše vrtna vrata te iziđoše na pokrajna vrata da donesu što im je zapovjedila; ništa nisu znale o starcima, jer bijahu skriveni.
Dn 13:19 Čim djevojke izađoše, oni ustadoše i pritrčaše k njoj.
Dn 13:20 "Evo, rekoše, vrtna su vrata zaključana, nitko nas ne vidi. Mi te se poželjesmo, podaj nam se i budi naša!
Dn 13:21 Ako li nećeš, mi ćemo protiv tebe svjedočiti da je neki mladić bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke."
Dn 13:22 Suzana zastenja: "Odasvud sam pritisnuta: učinim li to, smrt me čeka; ne učinim li, neću vam ruci umaći.
Dn 13:23 Milije mi je da nedužna padnem u vaše ruke nego da sagriješim pred Gospodom."
Dn 13:24 I povika iza glasa. Okrenuše vikati i oba starca na nju,
Dn 13:25 a jedan potrča i otvori vrtna vrata.
Dn 13:26 Kad ukućani čuše krikove u vrtu, dotrčaše na pokrajnja vrata da vide što se dogodilo.
Dn 13:27 Pošto starci ispripovjediše svoju pripovijest, postidješe se sluge veoma, jer se o Suzani takvo što nikad ne ču.
Dn 13:28 Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina muža. Dođoše onamo starci, puni bezbožne namjere da Suzanu usmrte.
Dn 13:29 Rekoše skupljenu narodu: "Pošaljite po Suzanu, kćer Hilkijinu, ženu Jojakimovu!" Poslaše po nju.
Dn 13:30 Ona dođe sa svojim roditeljima, djecom i svim rođacima.
Dn 13:31 A Suzana bijaše veoma ljupka i ljepolika.
Dn 13:32 Kako bijaše pod koprenom, oni bezakonici narediše da skine koprenu da bi se nasitili njezine ljepote.
Dn 13:33 Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu.
Dn 13:34 Oba starca ustadoše usred naroda i staviše joj ruke na glavu.
Dn 13:35 Ona plačući, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu.
Dn 13:36 Starci rekoše: "Dok mi šetasmo sami po vrtu, uđe ona sa dvije djevojke, zaključa vrtna vrata i otpusti djevojke.
Dn 13:37 Priđe k njoj mladić koji bijaše skriven i leže s njom.
Dn 13:38 Mi bijasmo u kutu vrta; videći to bezakonje, potrčasmo k njima.
Dn 13:39 Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladića jer bijaše jači od nas pa otvori vrata i pobježe.
Dn 13:40 Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijaše.
Dn 13:41 Ne htjede nam kazati. Za to svjedočimo." Povjerova im zbor - ta oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt.
Dn 13:42 Suzana povika iza glasa: "Bože vječni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude,
Dn 13:43 ti znadeš da su lažno svjedočili protiv mene. I evo umrijet' mi je, a da ne učinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene."
Dn 13:44 Gospod usliši njezin vapaj.
Dn 13:45 Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momčića Daniela.
Dn 13:46 On povika iza glasa: "Ja sam čist od krvi njezine!"
Dn 13:47 Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: "Što si to kazao?"
Dn 13:48 Stade posred njih i reče: "Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kćer Izraelovu?
Dn 13:49 Vratite se u sudnicu, jer lažno ovi svjedočiše protiv nje."
Dn 13:50 Sav se narod brzo vrati, a starješine mu rekoše: "Dođi, sjedni među nas i reci nam, jer tebi Bog dade starješinstvo!"
Dn 13:51 Tada im reče Daniel: "Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja ću ih ispitati."
Dn 13:52 Rastaviše ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i reče mu: "Stari zlikovče, sada dođoše na te grijesi koje nekoć učini,
Dn 13:53 donoseći nepravedne presude, osuđujući nedužne i oslobađajući krivce, dok Gospod govori: 'Nedužna i pravedna da nisi ubio.'
Dn 13:54 Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?" On odgovori: "Pod jednom trišljom."
Dn 13:55 Daniel reče: "Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, Anđeo je Božji već dobio od Boga zapovijed da te rasiječe po sredini."
Dn 13:56 I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu reče: "Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula!
Dn 13:57 Ovako ste radili sa kćerima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se kći Judina ne podloži vašem bezakonju.
Dn 13:58 Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!" On odgovori: "Pod jasikom."
Dn 13:59 Daniel mu reče: "Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Anđeo Božji čeka s mačem u ruci da te rasiječe po sredini te vas obojicu zatre."
Dn 13:60 Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spasava one što se u nj uzdaju.
Dn 13:61 I okrenuše se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz njihovih usta dokazao lažno svjedočenje.
Dn 13:62 I učiniše njima kako u svojoj pakosti oni smisliše bližnjemu: pogubiše ih prema zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bi spašena jedna nedužna krv.
|